5. Simpozij o palijativnoj skrbi – program s međunarodnim sudjelovanjem
5. Simpozij o palijativnoj skrbi – program s međunarodnim sudjelovanjem
Vukovar od 30.11. do 2.12.2023. , Hotel Lav, Hrvatski dom Vukovar
Bolja pristupačnost palijativnoj skrbi osigurava dostojan život do kraja, bez patnje i bolova
Simpozij o palijativnoj skrbi s međunarodnim sudjelovanjem održan je od 30. studenog do 2. prosinca 2023. u Vukovaru, u hotelu Lav i Hrvatskom domu Vukovar. Događaj je naglasio važnost bolje pristupačnosti palijativnoj skrbi kao ključnog faktora za osiguranje dostojnog života do kraja, bez patnje i bolova.
Na jubilarnom 5. Simpoziju o palijativnoj skrbi s međunarodnim sudjelovanjem u
Vukovaru od 30.11.-2.12.2023. kojeg su organizirali HDPM/HLZ, HaRPH, Zaklada Sv.
Franjo i partner Dom zdravlja Vukovar, organizatori i sudionici Simpozija umjesto
standardnih zaključaka a zbog veliki važnosti problema izradili su na završnom Okruglom
stolu 2.12.2023.
VUKOVARSKU DEKLARACIJU O PALIJATIVNOJ SKRBI
Palijativna medicina je briga za pacijente koji imaju dijagnozu neizlječive bolesti sa
predviđajućom nezaobilaznom smrću, a skrb obuhvaća i obitelji bolesnika, proces
umiranja i period žalovanja, stoga je palijativna medicina i skrb civilizacijska kategorija i
pokazatelj zdravstvenih, moralnih i humanitarnih dosega zajednice, države i društva. Od
osnutka HDPM 1994. godine, a naročito od ulaska u EU 2013., imamo 10-godišnji
organizirani zakonom propisani rad MPT i koordinatora – u PZZ i bolničkih timova u SZZ a
unutar Nacionalnog plana razvoja palijativne skrbi.
Pored toga, imamo uporni rad brojnih entuzijasta, udruga civilnog društva i pojedinačnih
napora, i imamo uspjehe u pojedinim DZ i OB i pojedinim Županijama, ali na razini RH
implementacija u sustav zdravstvene zaštite odvija se neopravdano presporo, iako je
integrirani model skrbi palijativnog bolesnika dobar (i učinkovit tamo gdje se provodi) kao
što su adekvatni i svi modeli palijativne skrbi navedeni u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti.
Svaka Županija ima Županijski tim za razvoj palijativne skrbi, prema lokalnim specifičnim
mogućnostima, ali samo mali broj Županija ostvario je dio svojih početnih planova. I stoga
se čini da je sustav palijativne skrbi neučinkovit, a zapravo se radi o nepoštivanju i
neprovođenju Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
U trolistu hrvatske medicine (preventiva, kurativa, palijativa) najsporiji napredak
zabilježen je na području palijativne medicine (palijativna skrb nije zaživjela u sustavu
zdravstvene zaštite RH).
Prema pokazateljima kapaciteta i kvalitete pružene palijativne skrbi na začelju
smo zemalja EU.
Posljednji Nacionalni plan o razvoju palijativne skrbi bio je donesen za razdoblje 2017. –
2021., a novi još uvijek nije usvojen, što znači da radimo po normativima iz 2019., a COVID
epidemija koja je nastupila 2020. dovela je do znatnog usporenja odnosno zastoja u
razvoju palijativne skrbi. Sve to u praksi uzrokuje brojne nedoumice i probleme i svi
prijedlozi koje smo podnijeli MIZ-u za promjene u Zakonu, Pravilniku i novom
Nacionalnom planu još nisu usvojeni.
U sljedećem petogodišnjem razdoblju, od 2024.-2029. godine Hrvatska mora učiniti
znatno unaprjeđenje u razvoju palijativne skrbi i sa začelja preći na pozicije zemalja sa
kvalitetnom skrbi palijativnih bolesnika
Za uspostavu i razvoj palijativne skrbi za sve umiruće prema standardima i u kvaliteti koja
jamči umiranje bez patnje i boli nisu potrebna dodatna proračunska sredstva, već
je potrebno samo preraspodijeliti sredstva koja se neracionalno troše, bez očekivanih i
potrebnih učinaka. Naprotiv, racionalni pristup u kvalitetnoj palijativnoj
skrbi umirućih bolesnika osigurava smanjenje ukupnih troškova u zdravstvu.
Umiranje kod kuće – “Bolnica u kući” uz mobilni palijativni tim osigurava dostojan život do
kraja i puno je kvalitetnije i emotivno prihvatljivije i za bolesnika i obitelj od umiranja u
bolnicama.
- Proračunska stavka, alokacija resursa
- U PZZ mobilni palijativni timovi i koordinatori za palijativnu skrb u DZ – u punoj suradnji
s liječnicima obiteljske medicine i patronažnim sestrama, kao i ustanovama za kućnu
njega- uz korištenje dijagnostičkih kapaciteta u DZ trebaju biti okosnica uspješnog sustava
palijativne skrbi u Hrvatskoj. Iz preuzetog Europskog modela palijativne skrbi razvili smo
vlastita iskustva koja nas vuku naprijed i tako gradimo Hrvatski model palijativne skrbi.
Potrebno je redefinirati ugovaranje između HZZO-a i MPT (povećani obim posla, stalno
rastući broj palijativnih bolesnika, ukupni broj kućnih posjeta kroz mjesec (od 800 do
1.800), broj poziva hitne medicinske pomoći i broj hospitalizacija, nepredviđeno velika
kilometraža koju pređu autom MPT – potrebni su posebni standardi za specifična
geografska područja (plaćanje goriva po prijeđenim kilometrima, npr. DZ Gospić – 1 MPT
na 2000 km).
U svakom DZ osigurati 2 MPT (radi kontinuiranog pružanja palijativne skrb od 7.00-
21.00 h, a po mogućnosti uvesti i treći tim i radi obima posla i za godišnje odmore,
bolovanja i pripravnost tijekom vikenda i blagdana – obavezni smo osigurati kontinuiranu
dostupnost svim bolesnicima)).
Neophodno je potrebno ugovoriti kompletni MPT, a to znači ugovoriti sa HZZO-om
psihologa i osigurati socijalnog radnika ugovorom o radu na četiri sata.
U PZZ u postojećim stacionarima DZ, postojeći kapaciteti stacionara nisu iskorišteni za
palijativnu skrb, i u praksi više služe za socijalno-zdravstvenu skrb. - Znatni kapaciteti županijskih bolnica – OB u kojima su postelje financirane od strane
HZZO-a i predviđene za akutne bolesnike, neiskorištene su i neracionalno se koriste.
Postojeći broj palijativnih postelja u OB ugovoren je – financiran -sa HZZO-om, ali na njima
NE leže palijativni bolesnici ili leže palijativni bolesnici ali bez palijativne skrbi (palijativna
postelja nije palijativna skrb).
Neophodno je povećati broj palijativnih postelja u OB prema novoj JZM (uz obavezno
provođenje palijativne skrbi), što znači prenamijeniti akutne u palijativne kapacitete
(zbog stalno prisutnog rastućeg broja palijativnih bolesnika). To znači da ćemo s manje
doktora medicine a s više medicinskih sestara i njegovatelja pružati potrebnu skrb za
neizlječive i umiruće pacijente, umjesto neracionalnih dijagnostičko terapijskih
postupaka.
Gornji navodi su vidljivi iz sjajnih rezultata OB u Našicama, Dubrovniku, Puli i Dugoj Resi,
Novom Marofu, Popovači i Strmcu i DZ Vukovar, Županja, Osijek, Požega, Zagreb zapad i
istok, Pula i Dubrovnik.
To ukazuje da je od posebne važnosti povećati broj palijativnih postelja i u drugim OB
i povećati broj MPT u DZ Županija prema njihovim specifičnim potrebama. - U PZZ postoje i stacionari u domovima za starije i nemoćne. Te ustanove pripadaju
Ministarstvu socijalne skrbi i u svom opisu nemaju djelatnost palijativne skrbi, već na
stacionarima pružaju samo pojačanu njegu. Ali, u praksi na stacionarima domova nalaze
se najteži neizlječivi i umirući bolesnici bez adekvatne zdravstvene a pogotovo palijativne
skrbi, jer su ti stacionari izvan sustava zdravstva i uopće nemaju odgovarajuće educirano
zdravstveno osoblje, kao ni sve drugo potrebito za stacionare definirane u PZZ.
Kako je kapacitet stacionara u domovima diljem RH velik (i državni i privatni domovi), tj.
postoji veliki broj postelja koje neophodno moramo na “bolji način” iskoristiti, potrebno
je napraviti reorganizaciju zdravstvene zaštite u socijalnim ustanovama i određeni dio
kapaciteta stacionara pretvoriti u palijativne jedinice, na kojima bi palijativnu skrb pružale
specifično educirane medicinske sestre (uz obavezni tečaj CEPAMET).
Smrtnost u stacionarima DU je izrazito visoka (kreće se od 30 – 40% godišnje), a iz razloga
jer je glavni uzrok smještaja na stacionar bolest a ne socijalni status.
Time se dovodi u pitanje zakonska regulativa statusa stacionara u DU.
Predlažemo promjenu naziva domova za starije u domovi za socijalno-zdravstvenu zaštitu
i tako bi dio stacionara bio pod nadzorom i zakonskom regulativom MIZ-a što bi bilo jedino
opravdano rješenje, jer je postojećim stanjem oduzeto pravo pacijenta na palijativnu skrb
i dostojno umiranje u svim stacionarima DU. - Neophodno je organizirati intersektorsku povezanost, odnosno povezati Ministarstvo
zdravstva i Ministarstvo socijalne skrbi te planirati određene sredstva za reorganizaciju i
edukaciju.
Samo takvom reorganizacijom možemo pružiti palijativnu skrb svim bolesnicima na
stacionarima Domova, a obaveza nam je pružiti im palijativnu skrb, jer je to “njihova
kuća”, a palijativnu skrb pružamo svakom bolesniku u potrebi bez obzira gdje se nalazi i
bez financijske nadoknade, a stacionari DU se pacijentima naplaćuju. - Hospiciji su specifične samostalne ustanove za pružanje palijativne skrbi bolesnicima u
preterminalnoj i terminalnoj fazi bolesti i potrebno je u društvu poticati razvoj
hospicijske palijativne skrbi (hospicij je kao ustanova neophodan jer se u njemu provodi
završna faza palijativne skrbi za one pacijente koji iz određenih razloga ne mogu umrijeti
u kući i pored sveobuhvatnih usluga MPT). - Udruge civilnog društva – volonteri palijativne skrbi također moraju završiti specifičnu
edukaciju iz palijativne skrbi (jedinstveni program za edukaciju volontera) i sa njima
koordinira u PZZ koordinator u DZ, a u OB glavna sestra ili sestra za planirani otpust.
Neophodno je potrebno novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti osigurati ulazak volontera
u zdravstvene ustanove (točno je definirana uloga volontera u palijativnoj skrbi – “Bijela
knjiga – standardi i normativi”).
Za sve navedeno postoje evidentirani rezultati rada MPT i koordinatora u DZ, i nakon
deset godina rada (2013. – 2023.) imamo izrazito stručne MPT (i liječnike i sestre koji imaju
sve evidentirane postupke, broj kućnih posjeta, broj umiranja u kući i obim poslova
vikendima i blagdanima kao i financijske izračune), a u nekim Županijama postoje vrlo
konkretno doneseni planovi za razvoj palijativne skrbi koje donose Županijski timovi
vezano uz specifičnosti svake Županije (Pula, Dubrovnik, Vukovar, …). Točno se zna koji su
MPT najučinkovitiji, sa kojim postupcima želimo proširiti njihovu djelatnost da bi mogli
provesti kompletnu specijalističku palijativnu skrb u kući bolesnika. Ti “super timovi”
imaju evidentirane probleme i donose prijedloge rješenja – “Medicina utemeljena na
dokazima”.
Rezultate rada MPT možemo uzeti iz prethodnih godina, npr. 2019. i 2022., a dovoljno je
izabrati pet pravih MPT u domovima zdravlja i pet u OB u kojima se doista
pruža palijativna skrb i dovoljno je pratiti njihov rad šest mjeseci tijekom 2024. godine. Iz
toga ćemo moći dokazati racionalizaciju troškova u PZZ i SZZ (OB – Našice, Dubrovnik, Pula,
SB i PB – Duga Resa, Novi Marof, Popovača i Strmac). - Potrebno je osigurati trajnu edukaciju svih liječnika i sestara u PZZ iz “Osnova palijativne
medicine” kako bi svi imali potrebna znanja iz palijativnog pristupa i opće palijativne
skrbi.
Potrebno je provesti tečaj “Osnove palijativne medicine” i u svim OB iz istog gore
navedenog razloga. - Neophodno je na nacionalnoj razini osnovati Zavod za palijativnu skrb ili Institut kroz
koji bi se planirao daljnji razvoj palijativne skrbi u RH kao i istraživanja (istraživanja su
platforma za daljnji razvoj) i razvoj centara izvrsnosti i centara za žalovanje. - Neophodno je na MEF Zagreb izraditi program i uspostaviti dvogodišnji
multidisciplinarni specijalistički studij palijativne medicine. - Neophodno potrebno i korisno je provesti informatizaciju cijelog sustava palijativne
skrbi u RH.
Dužni smo ispuniti ciljeve i organizirati palijativnu skrb kakvu imaju sve druge zemlje u EU.
U 2024. godini obilježavamo 30 godina od osnutka Društva za hospicijsku i palijativnu
skrb koji od 2010. nosi naziv Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu i cijela tekuća
godina posvećena je brojnim aktivnostima u svim Županijama i akciji “Zajedno u
palijativnoj skrbi”, a sve kako sa ciljem da palijativna skrb bude kontinuirano dostupna
svakom bolesniku u potrebi, tako i sa željom da povećamo osjetljivost javnosti o potrebi
provođenja palijativne skrbi i o velikom značaju Županija i Gradova u stvaranju
suosjećajne zajednice.
Potpisnici Deklaracije su organizatori i sudionici Simpozija i svi DZ, OB, SB, PB i udruge
civilnog društva.
Vlasta Vučevac, predsjednica HDPM/HLZ
Ranko Stevanović, predsjednik Udruge HaRPH
Marijana Braš, voditelj CEPAMET MEF Zagreb