Od monitora i žica ne vidi se čovjek

ODRŽANE SKUPŠTINE VIROVITIČKOG OGRANKA HRVATSKOG DRUŠTVA ZA HOSPICIJ I PALIJATIVNU SKRB I UDRUGE PRIJATELJA HOSPICIJA

Od monitora i žica ne vidi se čovjek

– Ovdje nas je okupila hospicijsko-palijativna ideja, ideja koja zagovara humaniji pristup bolesnom čovjeku i postupke kojima činimo život dostojan života do njegova prirodnog kraja, smrti – kazala je Katica Groš, VMS, predsjednica Udruge prijatelja hospicija Virovitice, pozdravljajući članove i goste kako Udruge tako i virovitičkog Ogranka hrvatskog društva za hospicij i palijativnu skrb koji su, prošlog petka, održali godišnju skupštinu.

Za svog govora Katica Groš je među ostalim istaknula i sljedeće: – Prošla su vremana kad smo živjeli bliže jedni drugima i imali više vremena jedni za druge. Ideja koja nas okuplja danas kad se sve promijenilo nije žalovanje za prošlim vremenima, već želja da ne dopustimo tehnici i robotici da potisnu neposredni ljudski kontakt, toplu riječ i stisak ruke prijateljske osobe u momentima kad nam je ona u skladu s našim odgojem najpotrebnija. Premda Ogranak okuplja osobe zanimanja vezanih za pružanje zdravstvene skrbi, a Udruga osobe dobrih namjera bilo koje profesije ostvarenju hospicija i palijativne skrbi usporedo teže. Stoga gostima nije bilo teško uputiti svima riječi zahvalnosti na do sada učinjenom i dobre želje za budući rad. Upravo su tu priliku iskoristili ravnateljica Opće bolnice Virovitica Ljiljana Valenčak-Tonković, dr. med., ravnateljica Doma zdravlja dr. Vesna Žigman, zamjenik župana Antun Mihoković, dr. Jakob Čupan i drugi. Podnoseći izvješće o radu Ogranka dopredsjednik dr. Alojz Groš je podsjetio da je Hrvatsko društvo za hospicij i palijativnu skrb interdisciplinarno stručno i znanstveno tijelo Hrvatskog liječničkog zbora koje okuplja liječnike i teologe, psihologe, socijalne radnike, defektologe, pravnike, više medicinske sestre i fizioterapeute koji se bave problemom terminalnog dijela života, odnosno umiranjem.

Premda je od osnutka HDH/PS i virovitičkog ogranka prošlo nekoliko godina i premda se ne oskudijeva u članstu, ograničeni nizom drugih čimbenika među kojima su prostor i novac osnovni, nije se u Hrvatskoj, osim u većim centrima, otišlo daleko. Dr. Groš je sa žaljenjem konstatirao da hospiciji nisu sastavni dio života samo na zapadu već i u istočnim zemljama, točnije u okruženju smo zemalja koje su u tom pogledu daleko ispred nas. Država u kojima se, unatoč razvoju tehnike, od monitora i žica ipak vide ljudi.

Riječi dr. Groša potaknule su dr. Maricu Tudor da se oštro osvrne na štetne stvari koje je sa sobom donijela reforma zdravstva i založi za barem mali prostor, u krugu bolnice, hospicijske namjene. Dr. Tudor je također istaknula da članstvo Ogranka mora biti energičnije u traženjima potrebnog za bolesnike i kad je riječ o prostoru i osoblju, a za primjer navela uspjehe kod dijalize gdje svaki pacijent ima svoju medicinsku sestru. Prijedlozi dr. Marice Tudor ušli su u plan rada Ogranka. U izbornom dijelu skupštine Ogranka ponovno je dano povjerenje svim dosadašnjim članovima Izvršnog odbora kojima ostaje da među sobom izaberu predsjednika, tajnika i blagajnika.

Skupština Udruge nije bila izborna već redovna godišnja tijekom koje su podnijeta izvješća o radu i financijskom poslovanju. Govoreći o radu Udruge prijatelja hospicija, njena predsjednica Katica Groš istaknula je niz uspješnica među kojima je i Prva konferencija medicinskih sestara Hrvatske o palijativnoj skrbi nakon koje je Virovitici ukazano povjerenje organizacije narednih konferencija.

K. Kovačević

Virovitički list