In memoriam Vesni

Dotaknula me noćas tvoja duša,
cjelovom nježnim prevarila san,
pokazala mi nebeske visine
i kako ih prijeći zauvijek da znam….

Ljubav je jača od samog života…
jača od boli, jača od zla….

Dragi prijatelji,
V kao Vesna, V kao Valentinovo, pomalo nelogično da nam na Valentinovo odlaze ljudi koje volimo ili možda baš zato da ih u ljubavi ispratimo, da ih se s ljubavlju svakog dana prisjetimo, da ih zbog njihove ljubavi nikad ne zaboravimo.
Miješa se u nama i tuga i radost, prisjećajući se stihova nekog pjesnika “možda suza na ovoj planeti negdje drugdje osmijeh predstavlja”. I doista je suza na oku.
Kad bismo bili barem malo pravedni prema Vesni pustili bismo suzu radosnicu jer se prestala mučiti, kad bismo bili objektivni na licu bi se sušila suza žalosti za osobom koja nam je svima pokazala gdje su krajnje granice borbe s opakom bolešću i što znači hrabrost i upornost.
Kad bismo se pak pridržavali pjesničkog stiha mogli bismo osjetiti drhtaj svemira i njegov osmijeh jer je u nebo došla osoba koja je sve probleme rješavala s osmijehom na licu, čak i onda kada je pogled govorio nešto posve drugo.
Svi smo izgubili veliku osobu, snažnu osobu, nesvakidašnjeg borca.
Primite izraze iskrene sućuti povodom smrti naše drage Vesne