Mega zdravstveno za spas Domovine

Poznato je, naime, da je zdravstveni sustav u ovu godinu ušao sa ukupno devet milijardi kuna ukupnog duga i da su rokovi plaćanja kod bolnica jedan od generatora ukupne nelikvidnosti u državi. Dakle, da bi Država bila zdrava, zdravlje treba poskupjeti. Stvar je jednostavna, ministre, vi to sigurno znate – narod se liječi prejeftino, pa nam Domovina boluje. E dosta je toga.

Uvidjevši težinu nadljudskih napora ministra Darka Milinovića da uvede reda u zdravstveni sustav, destruiran skoro polustoljenom komunističkom čizmom (45 godina Tite, pa onda još četiri one komunjarske koalicije), red mu je pomoći s nekoliko konstruktivnih, zdravih sugestija za procvat zdravstva.

Poznato je, naime, da je zdravstveni sustav u ovu godinu ušao sa ukupno devet milijardi kuna ukupnog duga i da su rokovi plaćanja kod bolnica jedan od generatora ukupne nelikvidnosti u državi. Dakle, da bi Država bila zdrava, zdravlje treba poskupjeti. Stvar je jednostavna, ministre, vi to sigurno znate – narod se liječi prejeftino, pa nam Domovina boluje. E dosta je toga.

Participacija je smiješnih 15 kuna (plus PDV). Toliko dođe osrednje pivo po gradskim birtijama. Ali, kad bi poskupila, na recimo 50 kuna, onda bi ubili dvije muhe odjednom. Tri. Ne, četiri! Prvo, ovi penzići koji nemaju što raditi pa vise po doktorima bi manje obijali ambulante. Malo bi im bilo preskupo. Drugo, više bi love ušlo u sustav, smanjio bi se dug, pa bi Domovina bivala sve čilijom. Treće – manje bi se trošilo na alkohol. I četvrto – manje bi bilo novca i za cigarete. Eto, kad nije baš uspjelo sa zabranom pušenja po kafićima, ovo bi bilo k’o bombonica.

Dalje. Priča s dodatnim osiguranjem je super. Za to smo se i borili. Kapitalizam, poduzetnička atmosfera, tržište… ‘Ko ima para, brate, nek’ plati – i bolju bolničku hranu, i apartman, i ljekove i dokt… Dobro, ne doktora. S tim valja pažljivo da ne bi netko opet morao perjat’ put BiH. Ali, dodatno osiguranje je nekako… nedovoljno. I zvuči, ministre Dado, oprostite, ali pomalo, sivunjavo, nekako, dosadno, božemiprosti, komunistički. Zato, osim dodatnog, valja uvest i mega zdravstveno osiguranje (može se zvati i ekstra, ili ultra, turbo…). Ako bi dodatno bilo, recimo, 15 tisuća kuna godišnje, neka ovo bude – pedeset! Pa nek’ onom ko ima, ‘ko može platit, a za to smo se, je li, i borili, da sataremo taj ogavni komunizam u kojem su svi mogli dobit stan i jednako, besplatno zdravstveno osiguranje (uh, svakom pravom Hrvatu želudac se diže samo dok na to pomisli), dakle, onom ko ima, ma nek mu sestre i doktori ako treba budu cimeri! Za njega ćemo izdvojit’ i bolje ljekove i najbolju hranu, ma napravit ćemo mu apartman s bazenom i dvozonskom klimom! Pa da vidiš onda kako će se narod motivirat’ da radi, zaradi i plati za zdravstvo! I eto ti odmah poduzetničke atmosfere i gospodarskog oporavka i svega na što stalno apelira naša premijerka.(ministre, ovdje obavezno dodajte odlična premijerka, da ne bi bilo belaja, ko zadnji put)

U zdravstvu se, osim zaraditi, međutim, može i uštediti. Previše je, naime, liječnika po bolnicama i ambulantama koji primaju pacijente, pa ih pregledavaju, pa pričaju s njima. Ljudi gube vrijeme, koje mogu bolje iskoristiti radeći cijeli dan u svojim privatnim ordinacijama. Možda bi se dalo nekako organizirati da se nad pacijentima koji dođu na pregled u državne ustanove samo izvrši neka vrsta najosnovnije trijaže, pa se odredi tko treba ići u čiju privatnu kliniku. Nakon što plati participaciju. Liječnike, pritom, svakako treba zadržati i na državnoj plaći, da ne bi ispalo da se privatizira zdravstvo.I na kraju, valjalo bi, ministre, proširiti genijalan način na koji je riješena palijativna skrb. Kad, naime, naš zdravstveni sustav procijeni da je netko smrtno bolestan, pošalje ga kući. Pa nek’ se obitelj misli oko ljekova protiv bolova, kolica, i ostalog što košta i što bi inače, da ne daj Bože imamo kakvu instituciju za palijativnu skrb, palo na račun Domovine. Za one koji imaju ovo obično, komunjarsko zdravstveno, bi se moglo organizirati nešto slično, kako bi se izbjeglo da mjesecima zauzimaju bolničke krevete i troše državni novac. Ako su baš jako bolesni, neka ih se pregleda, napiše koje lijekove moraju kupiti i uz kratke upute pošalje kući. Ukoliko im nešto nije jasno, Bože moj, 21. je stoljeće, nek pogledaju na Internetu.

I da, ministre, nemojte nikako zaboraviti ostaviti bar jedan odjel dječje onkologije