Prijedlog zakona o palijativnoj skrbi

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi povjerilo je Povjerenstvu za palijativnu skrb Ministarstva oblikovati “Prijedlog zakonskog propisa za izradu zakona o palijativnoj skrbi”. Ovo što slije prvo je izdanje prijedloga, koji pravnici moraju doraditi.

Palijativna skrb je interdisciplinarno i multiprofesionalno pomaganje bolesnicima koji se približavaju kraju života. Obuhvaća sve uzraste, sve narodnosti, rase i vjeroispovijesti, dijeli se bez obzira na imovno stanje. Pomaže medicinski, psihosocijalno i duhovno i bolesniku i njegovoj obitelji. Primjenjuje se na različite vrste bolesti (maligne neoplazme, HIV, neurološke, bubrežne, kardijalne, plućne bolesti itd.). Predstavlja osnovno građansko pravo. Protivi se i eutanaziji i asistiranom samoubojstvu. Patnju treba ublažiti umjesto da se uništi patnik.

Osnovni je uvjet za ovu djelatnost posebna izobrazba iz palijativne skrbi koja ima tri razine: elementarnu za svakoga zdravstvenog radnika, srednju za one zdravstvene radnike koji povremeno dolaze u dodir s umirućima i specijalnu za one djelatnike koji su zaposleni u jedinicama palijativne skrbi.

Osnovne su jedinice palijativne skrbi mobilni, interdisciplinarni, multiprofesionalni timovi sastavljeni od liječnika, medicinske sestre, socijalnog radnika, psihologa, fizikalnog terapeuta, duhovnika te posebno izobraženih nemedicinskih dobrovoljaca. Oni djeluju:
– u zajednici/domu umirućeg
– u hospiciju (samostalnoj ustanovi koja ima krevete, ambulantni pogon za palijativnu skrb i bol ili za žalovanje)
– na palijativnim odjelima (posebno uređenim jedinicama s 5-10 kreveta), bolnicama, klinikama, institutima za rak, domovima za stare i nemoćne, domovima za kronično bolesne
– dnevnim hospicijskim boravcima.

Isti palijativni tim može biti djelatan na više razina, prateći istog bolesnika i predlažući promjenu lokacije prema stanju bolesti od koje bolesnik boluje i stanju u obitelji / njegovateljima umirućeg. Važno je da se razvije mreža s multidisciplinarnim regionalnim hospicijskim centrima u gradovima sa sveučilištem te pojedinačnim predstavnicima u malim mjestima. Centri ujedno obnašaju funkciju nastavne i istraživalačke baze struke. Međusobna povezanost mora postojati, zbog naravi posla, 24 sata dnevno i sedam dana u tjednu.

Ovaj prijedlog se može razraditi i slično kao onaj o razvitku hitne medicinske pomoći u Nacrtu prijedloga nacionalne strategije razvitka zdravstva 2006-2011. U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti može se sam članak zakona smjestiti (kao u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti iz 2003.) nakon članka koji definira ustanovu za hitnu medicinsku pomoć.

Anica Jušić
predsjednica Hrvatskog društva
za hospicij/palijativnu skrb, HLZ

Liječničke novine br. 64 – 15.11.2007