Vlč. Piotr Krakowiak na tribini o palijativnoj skrbi

Naše je bratstvo organiziralo u dvorani Riječke nadbiskupije tribinu iz područja palijativne skrbi “Djelotvorna ljubav prema umirućima” na kojoj je bogata iskustva u radu s bolesnicima, osuđenima od liječnika na smrt, s nazočnima podjelio vlč. Piotr Krakowiak, ravnatelj hospicijskog centra u poljskom gradu Gdansku i nacionalni duhovnik hospicijskog pokreta u Poljskoj. S obzirom na njegov humanistički rad s umirućima, od kojih mnogi zaziru zbog straha i nesnalaženja u djelovanju, ne čudi što je nositelj prestižne državne nagrade za osobu 2006. godine u Poljskoj.
Govoreći o sintagmi “Ars moriendi”, odnosno umijeću življenja, rekao je kako se radi zapravo o srednjovčenom pojmu umijeća življenja s aspekta humanističkog i kršćanskog načina mišljenja, i to kod ljudi kojima je smrt blizu a koji su sposobni radovati se životu, svakom njegovom trenutku, unatoč svijesti o svojoj prolaznosti i ograničenosti.

Plod takvog stava je razvijanje hospicijskog pokreta koji 40 godina djeluje u svijetu, počevši od Velike Britanije, dok je u Poljskoj nazočan od 1981. godine. U ovoj zemlji, po mnogočemu bliskoj Hrvatskoj, postoji čak 200 hospicijskih jedinica koji godišnje zbrinu do 100 tisuća bolesnika te još barem toliko timova palijativne skrbi koji obilaze umiruće u njihovim domovima. Za to im je godišnje potrebno oko milijun eura, u čemu sa 60 posto ukupnih sredstava sudjeluje država, a ostalo podmiruju Crkva i karitativne organizacije. Korisnik hospicija može biti teško bolesna osoba kojoj je od strane liječnika dijagnosticirana neizbježna smrt koja slijedi nakon najviše šest mjeseci života. Cjelokupna briga prema tim ljudima je besplatna.
– Kad smo otvorili prvi hospicij u Gdansku, bilo je ratno stanje u Poljskoj pa nije bilo ni novaca ni potpore. Do tada je bila organizirana samo pomoć u kući bolesnika od strane volontera. Jedino smo imali dobru volju, solidarnost i veliku pomoć od Crkve. Nakon nekoliko godina to se institucionaliziralo pa su se počele osnivati hospicijske jedinice i u drugim mjestima u zemlji. U Gdansku u sklopu hospicija imamo službu kućne hospicijske skrbi, dječji hospicij i hospicij za odrasle, poručio je Krakowiak, ujedno i čelnik godišnjih nacionalnih hospicijskih kampanja pribavljanja sredstava za postojeće i poticanja otvaranja novih jedinica.
– Medicina danas znači veliku instituciju s puno birokracije u čemu je teško bolesni čovjek zapostavljen, najčešće sam. On želi da ga se sasluša, primi za ruku i bude s njim. Danas mediji veličaju ono što je mlado, zdravo i uspješno, dok se o umiranju ne govori. U brizi za umiruće puno mogu zajedničkom suradnjom učiniti palijativna medicina, hospiciji i Crkva, rekao je Krakowiak istaknuvši velik broj educiranih volontera u hospicijskom pokretu, od djece vrtićke dobi do umirovljenika.

Pokretanje hospicija u nas, zanimalo je riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića koji je priznao kako je to izazov koji ljude i institucije, pa tako i Crkvu pomalo plaši, te kako je nedostatak hospicijskog centra u Hrvatskoj sramota cijelog društva.

Prihvatilište za beskućnike “Ruže svetog Franje”