Strinić uputio otvoreno pismo povodom otvaranja stacionara

Strinić uputio otvoreno pismo povodom otvaranja stacionara

Autor: Velimir Braco Čosić, Imotski, Istaknuto

Predsjednik splitske podružnice Hrvatskog društva za palijativnu medicinu HLZ, Petar Strinić poslao je otvoreno pismo povodom otvaranja stacionara u Imotskom.

Pismo prenosimo u cijelosti:

Drage Imoćanke i Imoćani,

Zajedno s vama željno iščekujem otvaranje našeg stacionara. Ne znam što on znači vama, meni je značio životni projekt, pjesnički rečeno, „moje dijete“. Svi koji ste pratili vijesti ili sudjelovali u aktivnostima oko stacionara, upoznati ste koliko su bile teške „porođajne muke“. Ni sam nisam vjerovao u uspjeh. Na samom početku 2012.g. kad sam tadašnjem ministru Rajku Ostojiću odnio peticiju zdravstvenih djelatnika i humanitarnih udruga s područja Imotske krajine, elegantno sam odbijen jer ne postoji master plan bolnica. 22.06.2013.g. bio sam ponosan na svoje kolege liječnike, medicinske sestre, farmaceute, stomatologe, fratre, socijalne radnike, volontere i druge koje sam možda zaboravio spomenuti. Tog dana smo svi zaraženi idejom palijativne skrbi jer su nam o njoj govorili ljudi koji žive palijativu u Istri, Zagrebu i Rijeci . Nisam posustao niti kad je moj prijedlog pilot projekta imotskog stacionara odbijen, osim političkog razloga, ja drugi nisam pronašao.

Moja predavanja svećenicima imotskog dekanata, franjevačkom svjetovnom redu, franjevačkoj mladeži,medicinskim sestrama i svim načelnicima općina, bila su priprema za dan kad će se pokrenuti palijativna skrb na području Imotske krajine. Imao sam viziju kako bi ta skrb trebala biti organizirana poštujući naše specifičnosti, od posudionice pomagala do multidisciplinarnog mobilnog tima do koordinacije. Zahvaljujem svim vijećnicima Grada Imotskog, kako vladajućima, među koje sam se svrstao samo zbog potrebe „guranja“ stacionara, tako i oporbenima, koji su podržali moje projekte s ciljem poboljšanja zdravstvene zaštite u ovom kraju.

Vratio sam se u Imotski pred 20 godina kako bih ostvario ono što sam se pitao 1991.godine dok sam studirao u Rijeci. Nisam morao stati na branik domovine na prvoj crti bojišnice, jer su tamo bili moji prijatelji koji su ginuli, a neki i poginuli za budućnost moje i naše djece. Pitao sam se kako mogu pomoći Domovini, a odgovor sam našao u potrebi učenja i pomoći koju će ovaj narod trebati nakon rata. Mnogima je poznato kako sam 10 godina bez kune naknade vodio klub liječenih alkoholičara, pomogao osnovanju ILCO stoma kluba Imotski, sudjelovao godinama u zaručničkim tečajevima kao predavač na temu bolesti ovisnosti. Nastojao sam volonterski pomagati i učiniti ovaj kraj boljim za življenje.

I ovih dana sam na više mjesta iskazao želju dovesti do kraja projekt palijativnog stacionara i palijativne skrbi na području Imotske krajine, zajedno sa svima vama koji ste zainteresirani pomoći sebi i svojim bližnjima.

Zahvaljujem svima onima koji su me oslobodili tereta i obaveze koji bi mi stvorilo provođenje ovog projekta. Moja savjest je mirna jer sam na unutarnji poziv činiti dobro najpotrebitijima rekao : „Evo me!“ Ispričavam se mojim pacijentima jer im nisam dostupan ovih dana, nadam se da ću se uskoro moći vratiti i nastaviti raditi svoj posao i poziv, još bolje nego do sada.

I sam sam se pitao ima li u Imotskom mjesta za mene, kao što se pitaju mnogi s kojima sam razgovarao ovih dana. Ja ne želim otići. Ostanite i vi. Tu je naš dom.

Zahvaljujem Radio Imotskom na suradnji svih ovih godina.

Od srca vaš

Petar Strinić specijalist obiteljske medicine

Predsjednik splitske podružnice Hrvatskog društva za palijativnu medicinu HLZ